Bože koji me razlikuješ od svega što nisam
koji me dovršavaš u prostoru gdje ne postojim
daj mi snagu da se učvrstim u svemu što je stvarno
zadaj me mjerama od kojih rastem prema sebi
daj mi mnogostrukost da mogu bolje živjeti
učini me dobrim i za one koji mi dobro čine
usmjeri me ljepoti spajanja dva tamna vremena
upotrebi me na način da opravdam ovu svjetlost
produži me do u vrijeme koje me spominje
zavjetuj me onima koji još uvijek u mene vjeruju
OBITELJSKI SKUP
Još je tu ona ista jeka predmeta
Ista pjena isti razmaci isti pomaci
Ono u pozlatu usidreno neprozirje
Sve je u svezi s nama već odlučeno
Pokojnici su naši kao smola s borova
S njima smo poput djeteta u neprilici
Poznati je pejzaž zaiskrio u poznatom vremenu
Sve su nam tiši mehanizmi sjećanja
Tuđe nas smrti ničemu nisu naučile
Naši nam životi više ne vjeruju
OSLUŠKIVANJE MORA
Kad vjetar kojem još ne znamo ime
iz večeri u ljude prenosi energiju sna
na isti način na koji se pretače vino
na koji se prenosi vrijeme s jednog žala na drugo
sjeti se da nam zajedno valja slušati more
najprije ono mirno a onda ono do bijesa naoštreno
ono do naših nogu i ono udaljenijih rečenica
sjeti se da baš i nije sve u moći sna
da baš i nije lako biti opran od stvarnosti
kad vjetar bude ono što vidimo u najbližem licu
što prepoznajemo po sve tišim pokretima
sjeti se da smo duboko uronjeni u tijelo mora
da se u različitim vodama odražavamo
sjeti se da svaka riječ potječe od zrcala
da je more u nama i da se u njemu
cijelu noć osluškujemo
POD STABLOM
Mudrost je zacijelo prva riječ
koju ne znamo pravilno izgovoriti
i kad je najbolja uvijek u njoj nešto nedostaje
i kad je u našoj potpunoj vlasti uvijek izmiče
uzalud se pouzdajemo u njezine moći
uvijek je po srijedi neki krivi otkucaj
neko sasvim nepodnošljivo unutrašnje vrijeme
nešto što nas stalno vuče u nemilost
dok se u krugu oko kamenog stola sporimo
u hladu koji nas dijeli od razmetljive svjetlosti
ispravljamo li to naslijeđene slabosti
hranimo li se nepouzdanim predviđanjima
ili je sve to samo tako
valjda
PRSTEN
Zamisli me malo i u onome što nisam
gdje sam samo riječ od koje i ne mora sve početi
gdje sam izabran da me vidi i tvoja dobrota
učini me da raspolažem izmjenom sustava
onih od dvije vrste bdijenja, od trajanja i od stajanja,
u kojima sam srastao sa svim poznatim znacima
učini da se raspečate sve šutnje
najposlije pomiješaj me s dječjim cvrkutom
jasnim na mjestima gdje samo misliš da jesam
i gdje ti se čini da mi navijek valja biti
SLIKA OBLAKA KOJI PUTUJE U OBLIK
Da, slažio bih se s Borgesom,
nema nijedne stvari koja nije oblak
nakon svega ostaje nam valjda samo potihi šum
prolazak treptećih masa iznad ogoljelih glava
ostaci mijena čak i onih koje smo sami izmislili
svi ti zemljani vrčevi, voda na kraju daha
oblaci, oblici podvrgnuti procesu prolazaka
pokazivači nestalnih tumačenja, lebdećih sidrišta
oblačenje-naoblačenje svevremenskih odora
oblaci, trenutni otoci s mnogolikih ptičjih mapa
zauzeti darivanjem paperjastih pravopisa
sve više u svjetlosti što smo je iskušali nepogodom
sve češće preuzimaju na se boju mora
sve naše obligatne pomake, rašlje za nevjericu
samo se naše oči cakle kao svjetionici
u dnu globalne noći
TRGOVCI NEVIDLJIVIM
Bez želje da se do kraja oprostore
riječi ispituju sadržaje svega
što s valjanim i bez valjanog razloga izgovore
Na jeziku im neobilježena mjesta
tajni pretinci ponajboljih želja
nevidljivi kukci prostrane zamjenice
Trgovci nevidljivom robom naselili su
sve moje upitne riječi
držim ih među ukradenim nakitom
među grivnama ogrlicama prstenjem
Ostala mi je jedina od svih dragocjenosti
kao cjelovit sadržaj i poputbina
za putovanja koja sam predvidio
kad se krene a nije važno gdje ćeš stići
i hoćeš li uopće krenuti na put
MOLITEV ZA DOBROTO
Bog ki me razlikuješ od vsega kar nisem
ki me dokončuješ v prostoru kjer ne obstajam
daj mi moč da se utrdim v vsem kar je stvarno
daj me v merah od katerih rastem k sebi
daj mi večkratnost da lahko bolje živim
napravi me dobrega tudi za tiste ki mi dobro delajo
usmeri me k lepoti spajanja dveh temnih časov
uporabi me na način da opravičim to svetlobo
podaljšaj me v čas ki me omenja
zaobljubi me tistim ki še vedno vame verujejo
DRUŽINSKO SREČANJE
Še je tu tisti enaki odmev predmetov
enaka pena enaki razmiki enaki pomiki
Tista v pozlato zasidrana neprozirnost
Vse v zvezi z nami že odločeno
Pokojniki naši so kot smola z borov
S njimi smo kakor otrok v zagati
Znani pejsaž je zaiskril v znanem času
Vse tišji so naši mehanizmi spomina
Tuje smrti nas ničesar niso naučile
Naša življenja nam več ne verjamejo
PRISLUŠKOVANJE MORJU
Ko veter ki mu še ne vemo imena
iz večera v ljudi prenaša energijo sanj
enako kakor se pretaka vino
kakor se prenaša čas z ene peščine na drugo
spomni se naj bi skupaj poslušala morje
najprej tisto mirno in potem tisto od besa zaostreno
tisto do naših nog in tisto oddaljenejših stavkov
spomni se da niti ni vse v moči sanj
da niti ni lahko biti opran od stvarnosti
ko je veter tisto kar vidimo v najbližjem obrazu
da prepoznavamo po vse tišjih gibih
spomni se da smo globoko potopljeni v telo morja
da v različnih vodah odsevamo
spomni se da vsaka beseda prihaja od zrcala
da je morje v nas in da v njem
vso noč prisluškujemo sebi
POD DREVESOM
Modrost je pravzaprav prva beseda
ki je ne znamo pravilno izgovoriti
in ko je najboljša vedno v njej nekaj manjka
in ko je v naši popolni oblasti se vedno izmika
zaman se zanašamo na njeno moč
vedno gre za nek napačen udarec
nek povsem neznosen notranji čas
nekaj kar nas nenehno vleče v nemilost
ko se v krogu okrog kamnitega stola prepiramo
v senci ki nas deli od razsipne svetlobe
mar popravljamo nasledene slabosti
se hranimo z nezanesljivimi predvidevanji
ali je vse to samo tako
menda
PRSTAN
Zamisli se malo tudi v tistem, kar nisem
kjer sem samo beseda od katere ne mora vse začeti
kjer sem izbran da me vidi tudi tvoja dobrota
napravi me da razpolagam s spremembo sistema
tistih od dveh vrst bedenja, trajanja in stanja,
v katerih sem se zrasel z vsemi znanimi znaki
napravi, da se razpečatijo vsi molki
najpozneje me pomešaj z otroškim ščebetom
jasnim na mestih kjer samo misliš da sem
in kjer se ti zdi, naj bi večno bil
PODOBA OBLAKA KI POTUJE V OBLIKO
Ja, strinjal bi se z Borgesom,
da ni nobene stvari, ki ni oblak
po vsem nam ostaja menda samo čisto tih šum
prehod trepetajočih mas nad ogolelimi glavami
ostanki men celo tistih ki smo si jih sami izmislili
vsi ti lončeni vrči, voda na koncu diha
oblaki, oblike podvržene procesu minevanja
pokazovalci nestalnih tolmačenj, lebdečih sidrišč
oblačenje-pooblačenje vsevremenskih oprav
oblaki, trenutni otoki z mnogoličnih ptičjih kart
zavzeti z darovanjem puhastih pravopisov
vse več v svetlobi ki smo jo izkušali z nevihto
vse pogosteje prevzemajo nase barvo morja
vse naše obvezne pomike, razsohe za dvom
samo naše oči svetijo kot svetilniki
v dnu globalne noči
TRGOVCI Z NEVIDNIM
Brez želje, da se do konca oprostorijo
Besede preizkušajo vsebino vsega,
kar z veljavnim in brez veljavnega razloga izgovorijo
Na jeziku imajo neoznačena mesta
skrivni predali najboljših želja
nevidne žuželke prostrani zaimki
Trgovci z nevidnim blagom so naselili
vse moje vprašalne besede
hranim jih med ukradenim nakitom
med zapestnicami ogrlicami prstani
Ostala mi je edina od vseh dragocenosti
kot celovita vsebina in popotnica
za potovanja ki sem jih predvidel
ko se odrine a i pomembno kam boš prišel
in če boš sploh krenil na pot
