CIJELI VIJEK TIHE ČEŽNJE ŠEHEREZADEJE 2

JA TVOJA OD PRVIH POSLJEDNJA ŠEHEREZADA

Iz deset stotina i jedne noći
S Krša našega

Tvoja sunčevina
Iz deset stotina i jedne noći
S Krša našega

Tajom tvoja Penelopa
Iz stotina stotina i jedne noći
S Krša našega

Stihana noć se uspavala u mom snu

Sačuvaj tajnu moju

Prije nego što usnem
Ljubav mi je tvoja potrebna

Zemljo rođena

KRŠU DRAGI

Starodrevne proročice me uče
I spremaju za ljubav neku

K tebi sam se uputila
Da osluhnem glas
Tvoga beskraja

Da potpiriš iskru zapretanu
U korijenu

NEZNANIM PUTEM ĆU SE UPUTITI

U zoru

S jedinom suzom
U oku

Na nikoga se neću
Osvrtati

Koračat ću pažljivo
Da ne povrijedim
Sočnu kupinu s naših Gora

Vijuge ću rijeka prekoračiti
Da na zgazim cvijeće
Plavo i žuto što rudi

Šaptat ću ti riječi
Da te volim

Ja tvoja od prvih
Posljednja Šeherezada

GLAS BESKRAJA MI REČE

— Prima te Zemlja tvoja —
Dođoh u Zemlju Sunca
Da mi iščita misli

Poljubih skute Grude rođene

U Zemlji svojoj
Zaželjeh postati miljenica
Miljenica posljednja
U posljednje doba

— Odavno je svima sreća
I sve drugo razdano —

Nastavlja glas beskraja

— Sudba je tvoja
Sreća u čežnji —

DAN SE POČEO KLONUTI

Poljanica u mome kraju

U Šumi Muši moje djedovine
Nekoliko stotina
I sedam hrastovih stabala
Naučiše me govore
Ptica moga kraja

Herceg Bijeli Kamen me obdari
Posebnim čarom

I tu tajnu svoga Kamena
Neću povjeriti nikome

Sve čarolije od njega izučih

NEKE OD DESET STOTINA I JEDNE NOĆI

Neproziran tajni glas
Mojih predaka mi se javio

Ja tajnovit život
I čarovite oči od njih stekoh

Pusti me u kopreni
Neopaženu

Nek mi srce vlada

Nek ne stigne um do mene

Ja sramežljiva tvoja
Što skrivam omamljiv pogled

Urokljive zle oči

Mogle bi mi nauditi

TRČAH BOSA VRELIM DJETINJSTVOM

Deset stotina i jednu stopu
Kamenu ostavih

Ja treptava tvoja
Ja čeznutljiva tvoja

U okovima MENE
DAH TVOJ
KRŠU DRAGI

Sva nebeska blaga
Oplodila

Ja sunčeva zraka tvoja
Ja biljka tvoja

Ljubavi mi samo daj
Nikada ljepša biti neću

Ja s Krša našega
Pšenica nepožeta

NEIMAR GORA ZAPISA

Da će još ovoga proljeća
Od silne čežnje neke
Izniknuti još sedam gora
Na Brdu kršovitom

Mudre vile rekoše

— Sve je drugo varljivo
Samo je čežnja zemljiva

Nek izrastu gore —

Iz deset stotina
I jedne čežnje
Sedam gora izrastoše

Sedam novih gora
Kraljevina moja

SEDAM PLUGOVA PLUŽU GORE MOJE

Sedam plugova sedmojače Gore moje

U beskorisne oranice tankih brazda
Sijem zrnce ljubavi

Ogranuše zore daleke
Zapljusnu Sunce visoko

Otraviše se nizbrdice
Bajke iz Krša iznikoše

Po kršu nanizane
Ko svjetlucave ogrlice

Sami blagoslovi

BLAGOSLOVI SAMI

Prosu se
Po Gorama mojim

Titre želje
Dobrodošlice
Treptava srca

Bajke začarane
Na krilama Noćnika
Uzduž mojih Gora

Na krilima Danika
Poprijek mojih Gora

U kljunu grlice
Iz mojih njedara
Dopiru glasovi do Sunca

S Krša našega

KRALJEVINA SEDAM GORA

Nostalgija moja

U mojim snovima
Tišina behara

U osvit
Kiše bosonoge slaze

Jutrom
Ljut korov
Crvenica plodna
Postaje

U obdanici
Sunčevi zraci
Po obroncima

Zrnaju