Na vsebino

POČEO SAM DA GOVORIM ISTINU

Srđan Simeunović (r. 1966)

IZBOR AFORIZAMA


Kada sam počeo da govorim istinu,
ubrzo, više nikog nije bilo da je sluša.


Sve su prihvatili na reč.
Sada ispaštaju pod ugovorom.


Kada se istina, napokon, razgolitila,
odmah su se našli oni, koji će je , opet, kvalitetno obući.


Ovo je mesto za istinoljubive i odvažne!
Zagrme đavo na ulazu u Pakao.


Prodao sam obraz i svoju čast.
Napokon mogu kao čovek da živim. ..


Postadosmo fenomen. Zato nas i drže pod stkalenim zvonom.


U Novom svetskom poretku dobili smo ulicu »Ćoše kod Toše”.


Ovo je zemlja poštenih ljudi i onih koji je vode.


Svakog dana u ovoj zemlji rodi se deset novih budala
i još sto pametnih – koji će morati da ih slušaju.


2020. godine Evropa će imati samo pet zemalja:
Evropsku uniju, Beograd, Vojvodinu, Šumadiju i južnu Srbiju.
2040. dobiće i šestu: Negotinsku krajinu.


Ako je svet veliki circus, naša zemlja je Kuća smeha.


Rođen sam u obećanoj zemlji… …Mefistu.


Dobar je ovaj narod, samo ne valjaju ljudi.


Nebesa su naš drugi dom. Već odavno smo kao mrtvi…


Vlast je uvek slika naroda.
Na koga li se onda narod ugledao?


Sve državne institucije su zatvorile vrata za običan svet.
Imaju i one svoj nivo.


Besposličari su došli na vlast.
Pre njih su bile K A B A D A H I J E…


Za mesto predsednika konkurencija je bila PAKLENA.
Mefisto je pobedio Kerbera i Sotonu.


Nova garniture vlasti je gora nego prethodna,
ali je bolja od sledeće. Ne može ni to u nedogled!


Ne pravi se mnogo pametan i ne štrči.
Još ako si stvarno glup…


Popucali nam šavovi. Zakrpiše se svi oko nas!


Briljantan je stručnjak i sjajnog karaktera.
Mora naći posao, kad – tad.


U borbi protiv nameštenih konkursa
država je definitivno ukinula konkurse.


Na šalterima svi su nasmejani.
Dive se naivnosti građana.


Ovo je zemlja srećnih i zadovoljnih ljudi,
rekoše stanovnici Hada, nedavno pristigli iz Srbije.


Postignut je još jedan diplomatski uspeh.
Svako lice koje potpiše ugovor sa našom državom,
biće mu priznat i u Paklu.


Zalivao je svoju glupost svakodnevno, dok su je ljudi oko njega djubrili.
Plodove će, na žalost, morati drugi da jedu.


Bio je veliko govno. Zato je brzo I isplivao na površinu.


Stoj! Ko ide? – Ljudi! Viknu vođa. – Lažov napred, ostali stoj!


Um mu je bio neograničen.
Zato su mu i zabijali kočeve sa svih strana.


Prodana je duša… … i kupljen položaj.


Mi smo deca tranzicije. Iz kazneno popravnog doma.


Jugoslavija je nastala, negde dole, u Jajcu,
da bi nam se, na kraju, popela svima na vrh K….


Nekad smo pevali: »Proklet bio izdajica svoje domovine”.
Danas se samo ćutke pitamo: K o j e?


U Jugoslaviji sam se rodio. Još uvek ne znam u kojoj zemlji ću umreti.

BIOGRAFIJA:

Starost sam dočekao u Srbiji, zrele godine u Zajednici Srbije i Crne Gore,
mladovao u Saveznoj Republici Jugoslaviji, školu završio u SFRJ,
a rodio se u P I Z D I M A T E R I N I!!!


Do sada sam živeo u četiri zemlje, a nisam se ni makao iz svoga stana.


Kurva o poštenju,
a mi o demokratiji...


Borismo se protiv Stradije NAŠE,
i na kraju, izborismo se za DemoSTRADIJU.


Demokratija govori stotine jezika,
na žalost, bežala je sa časova srpskog…


Demokratske snage su zbile redove,
zato i ne možemo nikako da ih nađemo.


Njegova je reč kao ZAKON u Srbiji.
Niko je ne poštuje.


Pisci naših zakona odavno su uvršteni
Medju najveće srpske komediografe.


Pljunuo je na sve što je u prošlosti govorio.
Par miliona ljudi sada skida pljuvačku sa svoga lica.


Mi smo jedno veliko obdanište.
Malo imamo državu, pa je nemamo,
malo je gradimo u pesku, onda srušimo…


Institucije sistema su uništene.
Kakve bi tek bile da su uopšte i postojale?!


Bio je Trojanski konj pravednih. Sada ga jašu za sve njih.


Da su postojali elektronski mediji u to vreme,
raspeće Hrista bi bila najgledanija emisija svih vremena.


Još od Hrista pravednicima je namenjena Golgota.
Ostalima, Tenerifi.


Na njegovim nabildovanim grudima nalazio se iznemogao Isus Hrist.
U njegovu sitnu dušu nikako nije mogla da se smesti velika, Isusova.


Ako si se zaputio ka čoveku
nikada nećeš stići na svoje odredište.


Bog je u nama, ali nam đavo neda mira.


Pratite me braćo do provalije.
Spasiću vas svakodnevnog umiranja.


Sve nam je unapred zapisano.
Da mi je samo naći tog pisca…


Puni su para a malo pričaju.
Neka ljudi misle da su i pametni.


Čovek sam bivšeg režima i nove buržoazije.


Zlatni krst na grudima ga je otkrio.
I prevelika ljubav prema domovini.


Bili su najgori šljam, da bi se obogatili
i stekli ugled za vreme tranzicije.
Trenutno iskajavaju grehe
na rukovodećim pozicijama.


Ušli su u sve pore javnog života
a nekad su bili pioniri srpskog podzemlja.


Po Andriću u ratna vremena svaka fukara ispliva na površinu.
Mi smo napravili pomak. Kod nas su to učinili još pre ratova.


Država se zalaže za prave vrednosti i etiku bez licemerja.
Šta bi tek bilo da propagira kriminal i dvostruki moral?!


Od majke je naučio da laže, a od oca da krade. Na kraju, postao je ubica.
Ipak, nešto mora i sam da uradi u životu.


Sa oca na sina, kažu od davnina.
Ako ne presečemo taj lanac, odosmo do đavola.


Batina je iz raja izašla. Znao sam da ne postoji P a k a o.


Da nije bilo porodice, ne bi bilo ni bratoubilačkog rata.


Ako su politički disidenti direktne žrtve državne represije,
onda su aforističari njena koletararna šteta.


Satira je mrtva. Živele hronike!


Ovde su svi spremni da kvalitet izdvoje i izoluju.


Ubili su mu delo… … i podigli spomenik!!!


Ko kaže da nismo pravna država?
Imamo najveći zatvor za slobodoumne u celoj Evropi.


Beogradski aforističari su slobodni…
… da objavljuju sve svoje priloge
u bilo kom drugom gradu ili državi.


Naš urednik je pobedio na našem konkursu.
Pa neće valjda na njihovom?!


Umetnost je kod nas na ceni.
Problem je što je već odavno
cela država na rasprodaji.


Proglasili su ga za živog sveca,
još samo da ga ubiju…


Ovoj zemlji ne trebaju aforizmi.
Svako je već učesnik bar u jednom.


Neko je rekao: »Sve je laž.«
To nije tačno. A gde je prevara?


Onog momenta kad se umoriš od licemerja,
otkrićeš da postoje zavist i taština kao dobra alternativa.


Svaka mu je bila na mestu. Pogrešnom...


Radovao sam se tudjim uspesima
Kao što su se i drugi radovali mojim.
Nimalo...


Podržimo mladog i neafirmisanog umetnika…
…da zauvek ostane mlad. I neafirmisan!


Poslat je u Čistilište,
jer za Pakao još uvek nije bio pogodan.


Bežeći od sebe, uvek se možete saplesti o druge.
Verni sebi, samo o sebe ćete se i saplesti.


Na krst ga razapeše čim ih je ubedio da je bolji od njih.
Do tada su ga samo ignorisali.


Čeprkati po ljudskoj duši je isto kao i po svemiru.
Svuda mrak i čemer, tek poneka iskrica.


Ispeci pa reci,
da ne bi rekao, pa bio ispečen.


Siledžije i kriminalci postadoše mudraci,
a sudi se mudrima, kao nižeg ranga ljudima.


Imao je široke poglede,
pa su ih ogradili zidom ćutnje.


Ne dam ti svoje znanje – reče intelektualac birokrati.
Niko ti nije ni tražio – ravnodušno odgovori birokrata.


Pogledi nam sezali u budućnost. Tu su i ostali.


Meri svet po sebi ako si glup i površan.
Ako nisi, brzo se skloni u pećinu.


Pola života je potrošio u ništa,
a pola u nešto. Više ne brine ni zašta,
proćerdao je život, ono što je ostalo – čista je veresija.

OGLAS

Menjam (svoj) polovan život za novi uz doplatu.


Ovde se neistina skupo plaća.
Za objavljivanje u SKANDALU 300,
SVET-u 350, a u KURIR-u i celih 400 evra.


Mi smo jedna vesela država.
Satiričari nam ne trebaju,
možda poneki hroničar.


Kako bi se koja baklja na grbu gasila,
još jedna Republika bi nestajala u plamenu.


Kada će nam otkriti da već dvadeset godina
učestvujemo u serijalu VELIKOG BRATA.


Živimo kao u Luna parku.
Te neko nas voza, onda nas zaplaši,
pa do suza nasmeje i na kraju uzme novac.


Učesnici smo serijala SURVIVAL.
Do sada je ispalo iz ZEMLJE oko 300.000 ljudi.


Toliko nas lažu u dnevno političkim emisijama,
da često pomislimo da je reč o komediji ili drami.


Političari su sjajni glumci koji kroz ozbiljne role
zasmejavaju narod do ivice suza.


Sada trepnemo samo kad kažemo istinu.


Tajkuni imaju stila.
Prvo te časte pićem,
a onda uzmu sve pare.


Ovde se ne stiče, ovde se uzima.
Ovde se ne ceni, ovde se plaća.

PRAVDA

prvi deo

Koliko košta pravda u Srbiji?
Ne pitaj, nemaš tih para.

drugi deo

Ne tražimo pare, tražimo samo pravdu.
Prvo nađite pare, pa će biti i pravde.

treći deo

Pravda je samo jedna,
od slučaja do slučaja
i čoveka do čoveka.


Dete sam režima. Doduše, nevoljeno.


Deset godina se borio protiv njih,
sada se novi bore protiv njega.


Sto godina smo krv prolivali zbog drugih.
Sledećih sto – to ćemo činiti zbog sebe.


U dva režima mozak mu je ispiran svakodnevno.
Ovaj treći, može napokon da se opusti.
Posao je u potpunosti obavljen.


Prvo je bio vođa revolucije, a onda i režima.
Sada predvodi pobunjenike u zatvorskoj spavaonici.
Ko zna šta je sledeće?


Situacija je kristalno jasna:
Ne zna se ni ko pije, ni ko plaća.


Dok je bio u opoziciji neprestano je govorio:
»Mi moramo podići glave. Mi ne smemo biti nekritični.«
Od kako je došao na vlast, čuje se druga priča:
»Ko to tamo stalno štrči?! Ko to zna samo da kritikuje!?«


Kada bi se plaćao porez na korupciju
država bi se napokon trgla iz krize.

TRPLJEN-SPAŠEN

(još jedna poslovica države)

U državi je vladala anarhija.
Zato je uveden zakon da bi se to i ozvaničilo.

STRPLJENJE JE MAJKA MUDROSTI!

(Omiljena poslovica onih koji su brzo uspeli)


Biti čovek je neponovljivo iskustvo.
Biti čovek u Srbiji – NEMOGUĆA MISIJA.


Ko ovde preživi
i na Severnom polu će se snaći.

TABLA SA PORUKOM
NA ULAZU U ZEMLJU

Ako tražiš pravdu, na pogrešnom si mestu.


Neki su se ovde ozbiljno usavršavali,
da bi, ni pet godina po završetku studija,
Pobegli iz zemlje. Odmah bi oni i posao i stan!


O, bespuće, ka tebi se zaputih,
skrenuvši davno na tvoje staze.
Ni jednog trena ja i ne slutih
kakve budale njome gaze!


Na LOTO-u je izvukao sedmicu.
Tražio je običnu zemlju, a rodio se u nebeskoj.


Ceo svet nam se divi.
Takvo ludilo nigde ne postoji.


Prošao sam pakao dok nisam napokon shvatio
da se u njemu i nalazim.


Svi su ko jedan krenuli da brane svoju otadžbinu.
Pitanje je samo, zašto su to činili van njenih granica?


Političari i kompletna elita, dali su svoj glas za oslobođenje zemlje.
Ostali deo naroda se borio po frontovima.


Ceo rat nije skidao uniformu,
dok su tamo neki krvarili po rovovima.


Mobilisao je celu zemlju da postane predsednik.
Kasnije se zemlja, jedva mobilisala da bi ga oterala.


Crkva je opijum za narod, a država konačno osvešćenje.


Dok ga nisu priznale druge zemlje i naša je bila ravnodušna.
Pa da posle neki kažu kako idemo mimo sveta.


Država je činila sve da ga onemogući u zamislima,
pre svega da bi očvrsnuo i postao čovek.


Najbolji uslovi za stvaraoca su izolacija i poniženje.
Kod nas to funkcioniše po najvišim standardima.


Prodao je dušu đavolu i kupio kartu za raj.


Nekad smo bili jedna država, a vredeli za šest.
Sada imamo šest država, a ne vredimo ni za jednu.


U zemlji gde nema nevinih
najbolje je da se sudovi i policija
prodaju stranom partneru.


Prodaj se i kupićeš novo odelo.
Prodaj druge – imaćeš auto i stan.
Prodaj svoju zemlju i steći ćeš bogastvo.

NA ULAZU U SRBIJU

(izvod iz epske pesme)

Ko nogom ovde kroči
videće, što ne videše ljudske oči.


Još u prvobitnoj zajednici postavljeni su temelji modernog društva.
Ubij, otmi, stekni imovinu i na kraju budi poštovan.


Najprirodniji uslovi u kojima je čovek živeo
vezuju se za zajednicu ljudoždera.


Srednji vek je sinonim za uspešan obračun sa raznim hoštaplerima i mešetarima
koji će se u kasnijim periodima pogrešno zvati
- филозофи, научници, уметници...


Period inkvizicije se smatra vrlo uspešnim
jer je izvukao iz čoveka ono najiskrenije.


U istoriji su uglavnom zapamćene ubice i patološki slučajevi:
- Atila Hunski, Aleksandar Makedonski, Cezar, Napoleon, Hitler….
Tu je i poneki amater, kao na primer Džek Trbosek.


Atilu Hunskog, Napoleona i Hitlera
Vezuje jedna vrlo stabilna ljudska osobina.
Ludilo...


Dugo godina je u svetu bilo vrlo neprirodno stanje.
A onda je počeo Drugi svetski rat...


Naš narod je najstariji na svetu.
Pre njega su vodozemci izlazili iz Okeana.


Osmanlije su mnogo učinile za našu zemlju.
Čim nam nešto ne ide, oni su nam opravdanje.


Naša uloga u dva svetska rata je ogromna.
Prvi smo izazvali, a u drugom dovukli na Balkansko poluostrvo
još pet novih nemačkih divizija.


Prvi smo se opredelili za nebesko u odnosu na zemaljsko,
na Cara Ferdinanda prvi pucali, prvi uveli socijalističko samoupravljanje.
Odatle i prva naša svetska poslovica: »Ne daj Bože, da ti srpsko bude prvo.«


Naši prosvetitelji i umni ljudi uživali su široko poštovanje naroda:
Vuk Karadžić i Dositej Obradović – austrijskog, Crnjanski – engleskog,
Danilo Kiš – francuskog...


Obećali smo jedni drugima da ćemo promeniti svet.
Ubrzo nismo znali ko je dao obećanje.


Svaka socijalistička revolucija bila je popločana dobrim namerama,
Samo što niko nije shvatao da je to put do Pakla.


Kapitalizam je nastao na najstabilnijoj ljudskoj karakteristici: egoizmu.
Zato je i uspeo...


Prvo su se obogatili a onda proglasili demokratiju.


Promenio sam ime i prezime,
uradio plastičnu operaciju,
učlanio se u partiju,
i postao slavan.
Jedino je talenat ostao isti.

OSAM MALIH DRŽAVA

Osam malih država, jedna se obogatila – ostalo je sedam.
Sedam malih država, jedna nam je pogegla – ostalo je šest.
Šest malih država, šesta suncu težila – ostalo je pet.
Pet malih država – peta se podelila, ostale su četiri.
Četiri male države – ljubav tu je cvetala, ostale su tri.
Tri male države – hleb su gorak delile – ostale su dve.
Dve male države – stvaraju još šest...
Osam malih država - ...


Sve su pokrali od intelektualaca, jedino su im pamet ostavili.
Uzeli bi i to, ali plaše se da kasnije ne prođu kao oni.


Ili budite budala i siledžija i napravite karijeru,
ili pronađite duhovni mir opravdavajući svoj neuspeh.


Nama ne trebaju svetske krize.
Mi iz naše ionako nikad ne izlazimo.

Od 5. oktobra 2000. – 5. oktobra 2009.

Na desetogodišnjicu od građanske revolucije,
demokrate su zvanično proglasile
da se ona nije ni desila.


Dok sam bio demokrata svi su mi se divili i čudili.
Tek kad sam postao siledžija počeli su i da me uvažavaju.


Zakon protiv mobinga nije moguć u Srbiji,
Jer bi predstavljao anti-državni zakon.


Otkako nas je i Crna Gora napustila
Definitivno nam je potvrđena dijagnoza
»Sindrom neuzvraćene ljubavi«.


Šta je sve Srbija činila da zadrži Crnu Goru,
ali loš glas njenih prethodnih ljubavnika je pobedio.


Nije imala srca da nas ostavi u potpunosti.
Crna Gora je sve svoje najgore kadrove
ostavila na čelnim položajima u Srbiji.


Mediji su čuvari istine.
Problem je samo što je neko bacio ključ


Reč u Srbiji je čvrsta kao kamen.
Baciš je u reku i ona zauvek potone.


Kadrovi nam se menjaju gradacijski:
Lenj, lenjiji, najlenjiji.
Glup, gluplji, najgluplji.
Lopov, lopovčina, ministar.


Kakv je on ministar?
U Vladi je već godinu dana,
a još uvek nema stan i nova kola.


Dosta smo sisali vesla.
Sad možemo da progutamo
sve njihove jahte, bazene, avione...


Tranzicija kod nas traje već dugi niz godina,
a kad bolje razmislim, nikada nije ni prestajala.


Našli smo svoj put...
... samo ne znam zašto polako prelazi u poljski.


Izdvojili smo sve sposobne kadrove... ... i izolovali.


Vraćamo se samima sebi.
Opet smo, kao kao nekada, goli i bosi.

100 %