Na vsebino

ŠAPAT USPOMENA / ŠEPET SPOMINOV

Ramiz Velagić (r. 1962)

BJEŽIM OD PROŠLOSTI

Rađam se, rastem i umirem
u potisnute želje.
Bježim od prošlosti
i dodirujem mir pronađenog.
Bezvremen i bestjelesan
otvaram vrata nemogućeg.
Osjećam se ludo
kada sve kažem bez riječi.

OSJEĆAJ

Kada se osjećam ludo
trudim se ostati dijete,
da ne znam šta je ljubav?
Da ne znam
kako vrijeme prolazi
u ludilo.
Ne želim
da eksplodiram
zbog tvoje ljepote.

ISTINIT JA

u sebi sam
najbolji prijatelj
istinit Ja
koji opraštam
pogreške u igri
koju gubim

ŠUTNJA JE NEMOGUĆA

Nestajem u noć
Između dvije laži

Šutnja je nemoguća

Tu rečenicu ne zapisujem
Ostaje strah
Kasno je...

Osmišljam vrijeme

Pokušavam izreći sebe
Pokušavam izreći drugog
Pokušavam izreći sve...

Misli se razmnožavaju
Mnogi glasovi govore

I tišina otkucava smisao
U svojoj praznini

I sjećanje se topi
Kao vosak
Na rubu snova

Prodirem u tišinu riječi
Tražim se...

Čini mi se :
Mogao bih napisati pjesmu

OSTAVLJAM SNOVE

prikazan
sa rijekom u pokrajini
ostavljam snove
da u miru i samoći
pročitam svoju
u to vrijeme
napisanu pjesmu

ŠAPAT USPOMENA

u mislima smeje se
čežnja prošlosti
šapat uspomena odjekuje u tišini
toplim riječima pjesma crta sliku
na kojoj majka Slovenija
Obuhvaća tužno dijete
iz zemlje bosanske

BEŽIM OD PRETEKLOSTI

Se rodim, rastem in umiram
v zatrte želje.
Bežim od preteklosti
in dotikam se miru najdenega.
Brezčasen in raztelešen
odpiram vrata nemogočega.
Počutim se noro
ko vse povem brez besed

OBČUTEK

Ko se počutim noro
poskušam ostati otrok,
da ne vem, kaj je ljubezen?
Da ne vem,
kako čas mineva
v norost.
Ne želim,
da eksplodiram
zaradi tvoje lepote.

RESNIČENI JAZ

v sebi sem
najboljši prijatelj
resnični Jaz
ki odpuščam
napake v igri
ki jo izgubljam

MOLK JE NEMOGOČ

Izginem v noč
Med dve laži

Molk je nemogoč

Tega stavka ne zapišem
Ostaja strah
Prepozno je...

Oblikujem čas

Poskušam izraziti sebe
Poskušam izraziti drugega
Poskušam izraziti vse...

Misli se razmnožujejo
Mnogi glasovi govorijo

In tišina teče z občutkom
V svoji praznini

In spomin se topi
Kot vosek
Na robu sanj

Prodiram v molk besed
Iščem se...

Zdi se mi :
Lahko bi napisal pesem

ZAPUŠČAM SANJE

upodobljen
z reko v pokrajini
zapuščam sanje
da v miru in samoti
preberem svojo
v tem trenutku
napisano pesem

ŠEPET SPOMINOV

v mislih se smeje
hrepenenje preteklosti
šepet spominov odmeva v tišini
iz toplih besed pesem riše sliko
na kateri mati Slovenija
objame žalostnega otroka
iz dežele bosanske

100 %