DVORIŠTE

DVORIŠTE

1

Šetajući ovom tugom
od jednog do drugog kraja
raspravljajući sa filozofima

pjesnicima grešnicima anđelima
što su tu zakopali odgovor
koji sve pretvara u strah

saznajem da ovo veče nije moj izbor
pa ne mogu da snosim odogovornost
za njegovu veliku tugu

to moje prostrano dvorište
korovom obraslo
iz kojeg je riječ jedini izlaz

2

Dvije kamene stative i luk koji ih spaja
svjedoče da su to ta vrata
davno zazidana vremenom

koje se niz njih dugo uporno sliva
ostavljajući crne tragove sunčevih slapova
do kojih smo dopuzali

vi preko ovih riječi
ja preko davnog
večernjeg dvorišta

na koje sam osuđen
samo
doživotno

3

Klešem pjesmu u kamenu
ne bih li mu uklesao
tu misao

urezujem svoje vrijeme
a možda se obrušavam
i otvaram provalije

dok niz hridi
tutnje
riječi

4

I šta ja značim
ovom kamenu
što me podnosi

možda isto što i on meni
možda sam mu
uspomena

TEUTINO BLAGO

Ribari su svunoć mrežama izvlačili iz mora
potonuli mjesec
vjerujući da izvlače Teutino skriveno blago

koje je rasuto obalom
zora obasjala
pred njihovim zgaslim pogledima

NAZONOV SLUČAJ

Ovidije se još nije vratio
kažu
na obale Tibra
u zoru vječnog grada

zastao na putu spasa
u gradu Konstanca
pjeva u noćnom baru
o nekom mjestu Tomi

pjeva u pastirskom duru
i crnomorskom molu
uz harfu-vjetar
i električnu gitaru

Pjesnik Publije Ovidije Nazon u vrijeme cara Avgusta bio je protjeran iz Rima na obale Crnog mora u mjesto Tomi, danas Konstanca

NAŠ SLUČAJ

Otkriveni su zakoni
po kojima sve što uzleti mora da se vrati
otkriven je užas cijepanja atoma
pronađeni su mikrobi
mora i oblaci – kontinenti
otkrivene su opake zaraze
koje se prenose mislima
i talasanjima drugih energija

Mi još nismo pronađeni